Naš je glavni cilj opisati strukturu angažiranih akata i suosjećanja i njihovu konstitutivnu povezanost da bismo objasnili ključnu ulogu angažiranih i suosjećajnih akata za konstituiranje grupe. U prvom dijelu teksta, formuliramo ideju-vodilju: ključ za razumijevanje suosjećanja leži u razumijevanju angažmana i obratno. Zatim, okrećemo se razmatranju problematičnoga karaktera angažiranih akata: oni, s jedne strane, ne ispunjavaju uvjete pripisivosti pluralnom subjektu, dok se, s druge strane, ne mogu objasniti bez pretpostavke pluralnoga subjekta. Da bismo to razumjeli, oslanjamo se, prije svega, na Helmovu teoriju emocija i klasične fenomenološke analize konstituiranja pluralnoga subjekta, ali i ukazujemo na njihova ograničenja. U posljednjim dvama odjeljcima ćemo, nadovezujući se na Nussbauminu teoriju suosjećanja, opisati paralelizam i konstitutivnu povezanost u strukturi suosjećanja i angažmana. Na kraju, ispitat ćemo specifičan način na koji (suosjećajni) angažirani akti »stavljaju teret« i transformiraju grupu u instituciju.